24 avanturistička sata na Staroj planini


Petak
7:00 – U tom momentu u nekoliko beogradskih domova zazvonio je alarm. Bilo da je zvuk dopirao iz starog budilnika ili najmodernijeg pametnog telefona, namera je bila jasna – poziv radnom narodu da ustane iz kreveta!
7:20 – Dok su neki otvarali prozore i primali prve zrake sunca, drugi su prizivali gospodara vremena (možda i Kaleta) da im promeni vremensku zonu. Naša Petorka ne odstupa od ovog ustaljenog ponašanja sa jednom važnom misli koja se proteže već danima – OVO JE DAN ZA PUTOVANJE!
8:20 – Ubrzanim koracima i vremešnim limuzinama prilazimo mestima istine i obaveze, izvorima finansija i ograničavanja slobode čoveka – sedištima naših firmi. Neki još kasne, možda su se uspavali ili svratili do pekare da onako posrpski zgrabe burek i jogurt – ili nešto slično bez glutena.
9:30 – Svi su tu – radni dan je uveliko počeo. Sada je samo ostalo ČEKANJE.
13:00 – Prva (ili treća) pauza, kafa i misli…. Kako li se drži stara lepotica? Da li je i dalje kršna i suzna? Kuda protiču njeni vali i sjaje li se smaragdne oči?
Stara planino, stižemo ti!
17:00 – Došao je kraj i tom radnom petku. Dok čekamo uvođenje švedskog radnog vremena, gledamo ovu peticu na satu kao vesnika svega dobrog, slobodnog, obećavajućeg, doko…. STANITE!
17:02 – Dokolica – kao menjanje kanala, sedenje na jednom mestu, gledanje u tačku, naručivanje hrane, nošenje ružičastih naočara. Neće moći.
17:40 – Motorizovana kočija Radeta od Karaburme uputila se ka mestu zbora i polaska.
18:00 – Aleksandra, Marjan, Tanja, Rade i Bojan – putnici na broju! Tu su zalihe vode, nepromočiva obuća, poneko ćebence, kaladont i dobro raspoloženje. Chief Bob prethodnu noć iskoristio je da nas obraduje svojim kulinarskim umećem – bobanice su spremne!
18:05 – Krećemo na put. Na izlasku iz grada srećemo naše stare prijatelje – Beograđane i gastose koji su se uputili svojim domovima, a poneki su krenuli u avanturu sličnu našoj (bar se nadamo da je tako).
20:30 – Tu negde na izlasku prema Pirotu kreće da pada mrak, a iz naše kočije pesma se daleko čuje. Dok proveravamo plan puta iz zvučnika dopiru hitovi doajena narodne muzike koji su naši melodični saputnici. Poštovanje ništa manje za densere i alternativu!
21:00 – Prolazak kroz grad Vojvode Momčila. Naša stara stanica i mnogo lepih sećanja dopire u tom trenutku. O čemu je reč, pogledajte ovde.
21:40 – Ovog puta se nismo dali prevariti pod okriljem noći. Precizna kalkulacija pilota i kopilota (B&R) dovela nas je do cilja. Solidan put vodi do naše prve destinacije – prenoćišta Denčić na Zavojskom jezeru.
22:00 – Ušuškano imanje na rubu jezera otvara nam svoja vrata. Na prvi pogled skriveno od znatiželjnih pogleda – a u stvarnosti dom jedne porodice koja želi da posetioce upozna sa čarima ovog podneblja.
22:20 – Istrošena baterija na telefonima nije preterana briga – ovde mobilnog signala nema. Za one baš željne veze sa spoljnim svetom, tu je fiksna linija. Nama ova nedostupnost jako prija!
23:00 – Nekoliko čašica domaće rakije i vila noći nas je spustila u polje snova. Hladan planinski vazduh je njen saveznik, a jedino rujna zora može da prekine njihove zamisli.
Subota
7:30 – USTAJ MIKEEEE! Glasom kojim bi zavredio ulogu u Ratovima Zvezda – arhaični Bojan budi svoje saputnike. Marjan se pravi mrtav, Rade je sablasnut, dok Tanji i Sandri ništa jasno nije.
8:10 – Prekid nagona da Bojana ne ostavimo među živima završio se izlaskom na terasu. Kad vas pitaju kako se pogledom smiruju živci – to ovako izgleda.

8:30 – Dužnost je svakog gurmana da mora da poseti Staru planinu. Posle specijaliteta iz Gostuše pre dve godine, doručak je i ovde ispunio naša očekivanja – domaća proja i jogurt!

9:45 – Staza vodi do srpske Atlantide koja pruža jedinstven ugođaj kupačima, kamperima i ribolovcima.
10:00 – Pozdravljamo ljubazne domaćine i nastavljamo put automobilom. O ne, opet šetnja – zaječao je aristokratski glas mlade Aleksandre dok smo se približavali sledećoj destinaciji.
10:15 – Posle kraćeg putovanja našli smo se pored table koje je pokazivala put za Kozji kamen. Preko 3 kilometra staze uz brdo od vas zahtevaju nošenje valjane odeće i obuće. Nije na odmet i zaštita od buba u vidu spreja.
10:20 – Put vas vodi kroz šumu i staze su umereno blage i dobro obeležene – ni nalik našoj Kablarskoj avanturi.
11:08 – Pedesetak minuta aktivnog hoda uz nekoliko odmorišta nas je dovelo do najviše tačke današnje avanture.
11:10 – I tada dolazi do momenta kada smo zanemeli. Pogled koji se proteže ka svim najvišim vrhovima planine ospokojiće vas i udahnuti vam novu energiju. Oni manje upućeni rekli bi da se radi o Tari ili o Uvcu, ali nije tako.
12:30 – Kao što uglavnom biva, spust je mnogo brži od uspona. Naša mapa pokazuje još mesta koje želimo da obiđemo, a vremena je tako malo.
13:15 – Želja našeg Radeta odvela nas je u jedno posve neobično selo. Na prvi pogled – tipično planinsko mesto u Srbiji. Ili se samo tako čini…
13:20 – Ako budete ovde zastali, podsetićete se kako život čine ljudi! Dok prolazimo zemljanim putem – iz avlija se čuju zvuci muzike i graja dece. Stari i mladi uživaju u svakom kutku ovog sela i nama prenose osmeh na lice.
13:30 – Prelazimo reku i stižemo uređenom stazom do crkve svetog Petra i Pavla. Razlog dolaska u ovo selo je želja da vidimo jedinstvenu fresku na ovim prostorima na kojoj je prikazan ćelavi Isus.

Prema pričama meštana, freska je delo naroda koji je tražio pomoć u teškim vremenima. Stoga mnogi hodočasnici pohode ovo mesto sa željom da se poklone i umiju lekovitom vodom koja teče iz stena.
13:55 – Putešestvije se nastavlja dolinama Stare planine. Opet nas je stara zavodnica pokušala prevariti – put do sela Slavinja nas je mahom odveo na pogrešnu stranu.
14:10 – Pored neuspelog pokušaja da pozovemo 988 i Tanjinog povišenog glasa, nekako smo se vratili na pravi put. Za one koji prvi put posećuju ove predele – savet je da se uputite ka centru sela Slavinja koje udaljeno od Pirota nekih 30 kilometara.
14:20 – U samom selu nalazi se nekoliko putokaza koji vode ka Rosomačkim loncima. Ovdašnji meštani ga zovu i Slavinjsko grlo odnosno ždrelo. Dvadesetak minuta dobro obeležene staze vodiće vas do ovog prirodnog fenomena.
14:42 – Voda tiho žubori dok prolazimo šumske staze i proplanke. I u jednom trenutku sledi nesto potpuno neočekivano

Kanjon reke Rosomače krase naslage slojevitih ivica koji podsećaju na lonce pa su tako i dobili ime. Sa koje god strane da priđete ovom čudu prirode nećete pogrešiti, jer je pogled sa nivoa vode jednako lep kao i onaj sa najviših litica. Mesto za izlet, o čemu svedoče i brojni posetioci koje smo sreli tog dana.
15:15 – Domaća radinost krasi i ove predele pa je tako naš najstariji član nastavio put sa pravom poslasticom – slatkom od divljih jagoda. Šumska fantazija!
15:45 – I onda nailaze Dojkinci. Mesto do kojeg nismo uspeli pronaći put te davne julske noći sada se ukazalo tokom dana. Tu se nalaze planinarski dom i nekoliko kafana, stoga se nameće kao logično mesto za predah u ovim krajevima. Mi smo ovog puta projurili i nastavili da se vozimo makadamom ka sledećoj destinaciji.
16:15 – Nekad mapa ne govori dovoljno, pa je tako i put do vodopada bio duži nego što smo očekivali. Na ovoj deonici predlažemo da usporite i pazite vaše pneumatike (klasična SAT preporuka) . Ako imate terenca, zaboravite ovaj pasus.
16:37 – Kažu ljudi da se najlepše ostavlja za kraj. U slučaju Stare planine to je teško uraditi, jer kako izdvojiti jednu od svih lepota koju ona krije. U svakom slučaju, na listi predloga je vodopad Tupavica.

16:45 – Kako je vodopad dobio ime nismo saznali, ali smo sigurni da ne govori o njegovim osobinama. Ovde bi se mogli snimiti kadrovi iz filmova o džungli, a verujemo da bi mnoge zavarali kada bismo samo prikačili ime neke egzotične destinacije iz brošura. Ali znajte –
Ovo je naša SRBIJA!
17:20 – Radovanje zbog broja posetilaca planine pokosilo se sa osećanjem nezadovoljstva u jednom trenutku puta. Nažalost, nismo imali priliku da uživamo u ribljim specijaliteima u selu Vrelo – možda ćete vi imati više sreće!
18:23 – Ipak postoji jedna konstanta kada se nalazite u jugoistočnoj Srbiji – nikad nećete ostati gladni! U gurmanlucima smo uživali u Pirotu – gde postoji veliki broj nacionalnih restorana. Izbor je na vama!
19:30 – Smiraj dana i srdačan otpozdrav staroj lepotici. Zahvaljujemo se na svemu što nam je pružila tokom ovog puta i radujemo se ponovnom dolasku.
Reci mi zdravo – zdravo oo , malo pojačaj radio oo …
22:45 – Malo muzike, malo dremke i dobro raspoloženje. Dok se prelamaju svetla prestonice, poželeli smo da nas Dunav ponese svojim talasima ponovo ka istoku. Možda tu želju nismo ostvarili, ali smo legli zadovoljni sa istom mišlju
4 Comments
Pozdrav
February 17, 2020 - 8:53 amOdlična reportaža, naročito slika slična Tari ili Uvcu jer je imanje sa slike u vlasništvu moje porodice
Gorane, drago nam je što vam se sviđa fotografija!
February 23, 2020 - 9:16 amZaista je vaše imanje? Vau!
Odlična reportaža!
February 21, 2020 - 9:43 pmGorane, hvala!
February 23, 2020 - 9:15 am