" A super cool template for bloggers, photographers and travelers "

Valjevski heroji

Tog decembra 2015. zavarničila je ideja o nastanku TrippinSrbija. Pojavila se stidljivo, uobličena u ideju da treba promeniti nešto u ovoj brzoj i neumoljivoj svakodnevnici koja je, bez obzira na sve što bi ona želela da bude, ipak samo kolotečina.

Nova 2016. godina donela nam je sa sobom rezoluciju, koja će nam promeniti živote – obećanje jedni drugima, iz kojeg će se kasnije razviti cela TrippinSrbija ideja – jednom mesečno, naša mala grupa prijatelja obilazi jedan deo Srbije.

Bio je neobično sunčan, januarski dan kad smo krenuli u realizaciju naše ideje i uputili se ka Valjevu, u našu prvu avanturu. Ovaj put nas četvoro, bez jednog člana, koji je tada (ne)opravdano bio odsutan.

Sunčan dan nas je čekao u ovom gradu. Šetnja Tešnjarom, na desnoj obali Kolubare, vraća nas u mislima u neki drugi istorijski period. Jedinstvena celina iz 19. veka predstavlja mesto koje je vrvilo od uličnih prodavaca i užurbanog gradskog života tog doba. Samo ime Tešnjar slikovito opisuje geografske odlike ovog dela grada – stišnjenog između Kolubare i padine brega.

Sledi nam vožnja do brda Vidrak, u januaru mesecu okupanog snegom, dok sa brda ponosno prkosi monumentalni spomenik Stevana Filipovića, narodnog heroja. Jedan kratak osvrt na NOB… Sporenje da li je u pitanju Stjepan ili Stevan, nama nije važno. Činjenica je da se slika ovog jugoslovenskog narodnog heroja nalazi u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku kao simbol borbe protiv fašizma. Čovek koji pred smrt izgovara rečipodseća nas sve da život ima ipak neki viši cilj. Da ipak postoje ideali, više vrednosti za koje se vredi boriti, da ne treba povijati svoj vrat prema drugima – imati svoje dostojanstvo i ponos, verovati u svoje ciljeve. Ne dati da vas gaze čak i kad su nadmoćniji, pustite svoj glas da se čuje. Srpski Če Gevara, borac za slobodu, ostao je i biće simbol svakog buntovnika, pobunjenika protiv zla i lošeg, heroj koji i sa omčom oko vrata i sa podignutim pesnicama poziva narod na ustanak.

Markova stolica nalazi se nedaleko od ovog parka, na vidikovcu odakle se pruža pogled na celo Valjevo i okolinu. Podsetnik na još jednog velikog junaka i legendu o ovom mestu. Kraljević Marko je odlučio da se odmori, seo je na vrh brda Vidrak, a njegova stopala su dodirivala reku Kolubaru. Napravio je zaravan, te je ona po njemu nazvana Markova stolica. Ovog januarskog dana, puna snega, ova zaravan deluje čarobno.

Ukusi i mirisi.

Prijatelj našeg Radeta nas vozi do restorana Usput! Stanica koju morate posetiti kad ste u Valjevu! Domaćinska atmosfera koja nas je ODUŠEVILA… doslovno! Samo zbog enterijera, sve vreme nas nosi osećaj da smo upali nekome u kuću. Dok sedimo u nečijoj dnevnoj sobi i pijemo kuvanu rakiju (čak i Rade) očekujemo hranu koja dolazi u rundama, sve po redu… Domaći brusketi, baš onakvi kakve biste ih pripremili kod kuće! Domaća supa sa knedlama… A onda i meso – ribić, junetina, butkica…od svega po malo. I za kraj naravno kolač. Ogladneli smo samo od podsećanja na ovu predivnu hranu! Obećavamo jedni drugima da ovde moramo da se vratimo… što svakako i jesmo! Čak i sa ove distance i posle toliko drugih restorana koje smo obišli, Usput je zasigurno jedno od najboljih mesta sa hranom!

Shvatamo da je zimski dan kratak za sve i ovim obilnim obrokom završavamo prvi obilazak Valjeva, ali uz dogovor da ćemo sigurno opet doći – ovaj put u punom sastavu! (naravno da smo se vratili i naravno da je Maki ponovo izostao… setite se opisa – lijen).

Napolju je uveliko mrak i valja se vratiti u Beograd. Čeka nas noćna vožnja kroz snežnu noć.

Sve od tada je istorija…

 

Štreber fact

Tešnjar je stari deo grada Valjeva, na desnoj obali Kolubare. Danas je to jedna od retkih orijentalnih celina sačuvanih u Srbiji. Sastoji se od jedne ulice koja prati rečni tok Kolubare i nekoliko manjih ulica koje se niz brdo spuštaju ka njoj. Većina građevina u njoj nastala je u 19. veku. Ovde su se nalazile prodavnice, radionice, trgovački i zanatski magacini, te je Tešnjar tada predstavljao trgovačko – zanatsku četvrt Valjeva.

Stevan Filipović – učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj, rođen je u Opuženu kod Metkovića, u tadašnjoj Austrougarskoj. Radničkom pokretu se pridružio 1937. godine. Zajedno sa braćom, Šimunom i Nikolom, aktivno učestvovao u borbama tokom II svetkog rata. Obešen je u Valjevu 22. maja 1942. godine. Neposredno pred pogubljenje pozvao je narod na borbu protiv okupatora i izrazio izričitu podršku Komunistričkoj partiji Srbije. Spomenik na brdu Vidrak autora Vojina Bakića je postavljen 23. oktobra 1960. godine. Fotografija Stevana Filipovića u prirodnoj veličini se nalazi u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku kao simbol borbe protiv fašizma.

Markova stolica – Markova stolica je mala zaravan na vrhu brda Vidrak, blizu Valjeva. Postoji legenda o poreklu imena tog mesta – Marko Kraljević je seo da se odmori na vrh brda a njegova stopala su bila u reci, on je tako napravio zaravan i sada se ona zove Markova stolica. Celo Valjevo i reka Kolubara, koje protiče u podnožju brda, mogu se dobro videti sa Markove stolice. Danas je ovde napravljen vidikovac i šetalište, kao i restoran.

Mapa:

0 Comments

Ostavite komentar

Vasa e-mail adresa nece biti objavljena.

error: Content is protected !!