" A super cool template for bloggers, photographers and travelers "

Sa Istoka zora sviće!

Istok zove! Misao koja nas je držala tokom dugih mesec dana od prethodne avanture. Oporo beogradsko sunce nas je ispratilo na put u petak popodne, sa kote Miljakovački izvori… Put nas je vodio ka Nišu, dobro poznatom autostradom koja u ovo doba godine vrvi od turskih gastarbajtera koji, kao i njihovi otomanski preci, hode putem ka Bosforu, samo ovom prilikom u suprotnom smeru.

Naš cilj je jasan – poseta Staroj planini. Taj gordi planinski lanac stoji vekovima kao prirodna međa Srbije i Bugarske. Kako je učiteljica istorija delila lekcije i teritorije, tako je Stara planina nekad bila u sastavu mnogih država, ali i velikih carstava… Na obroncima planine, nedaleko od Pirota rezervisali smo nesuđeni smeštaj u selu Dojkinci. Po izlasku iz Pirota uputili smo se sa dosta entuzijazma ka ovom mestu, ali priroda je imala drugi plan. Posle deonice asfaltnog puta prelazimo u makadamsku vrlet, sa kojom se preklopio nestanak signala mobilne telefonije. Iskustvo koje nosimo sa ranijih puteva i ovde se pokazalo kao pravilo: loša putna i komunikaciona infrastruktura je ono što drži najveće prirodne bisere ove zemlje u još većem turističkom vakumu.

Plašt noći i šume koji nas je pokrio dok smo mileli kroz ovaj kraj naglo je prekinula tabla – Gostuša. Put je vodio na levo i nakon par kilometara se ukazala prva kamena kuća – ulazak u selo. U to gluvo doba noći, naši glasovi i zov ptica je sve što je remetilo usnulo selo. Srećom, eto jedne svetiljke u daljini. Kucamo na vrata, i tu su naši spasioci gospođa Jasmina i baba Grana. Nakon neuspelog poziva domaćinu iz Dojkinaca, na nagovor naših divnih domaćica ostajemo u selu i konačimo u smeštaju gospođe Gordane. Kuća stara preko 120 godina, nudi udobno prenoćište za 5 izgladnelih i izmorenih putnika. Rano jutro se započinje rakijom i čajem, a nastavlja se domaćim sirom i punjenim suvim paprikama – specijalitetima ovog podneblja. U kući je sve isto kroz decenije – kapije, podovi, kamen i kotao sa sušarom – sve je očuvano brigom i trudom njenih vlasnika.

Ovako vedri i odmorni žurimo da krenemo ka jezeru. Ali, na ulici nas zaustavlja glas starije žene, koja nas toplo poziva da joj se pridružimo. Ta divna baka Vida i njen suprug Dragan žive i rade godinama u selu. Poranili su da vode stoku na ispašu i pozivaju da im se pridružimo. Odmah prihvatamo poziv. Penjemo se uzanom stazom na breg iznad sela i tu uzivamo u pogledu i pričama ovih ljudi. Govore nam o teškom životu i seoskim prilikama – samo je 50 duša ostalo u ovom selu, a njih dvoje održavaju i tuđa imanja. Tu su i Zeka, Pera, Aleksandar, Gari, Nikola – njihovi ljubimci  – koze i ovce sa imanja. Ispraćaju nas sa divnom anegdotom i svežim mlekom, uz želju da ih opet posetimo.

Sledeća stanica je Zavojsko jezero. Smaragdna boja jezera je odraz okolnih šuma i proplanaka i stvara bajkovitu sliku ovih predela. A nastalo je prirodnom katastorfom – 1963. godine izviruća voda sa kišama je stvorila prirodnu branu i potopila 3 sela. Meštani su ostali bez domova,  a nastala je  – srpska Atlantida.

Krenuli smo dalje i peh na putu – plan putovanja se ponovo menja – ovaj put bušna guma nas je okrenula ka Pirotu i lokalnim vulkanizerima. Ipak, ništa nije uzalud – koristimo priliku da posetimo biblioteku i poklonimo knjige u akciji  #nemasizgovorcitajknjige

Nakon ručka nastavljamo ka manastiru Sukovo, južno od Pirota. Ovaj manastir čuva jedinstvenu fresku Svetog Hristifora – sveca sa glavom životinje. A manastir nekad davno podiže beg od Pirota, u znak zahvalnosti zbog izlečenja sina jedinca.Na samo par kilometara još jedno sveto mesto krasi ovaj kraj –manastir Poganovo. Zbog same lokacije manastira, pristupačnost, sve do 1927. godine, je bila nezamisliva, jer je klanac reke Jerme bio u potpunosti neprohodan. Zahvaljujući tome, manastir je ostao zaštićen od osvajača, jer mnogi nisu znali da postoji.

Naša poslednja stanica ovog uzbudljivog dana je Pirot – Momčilova tvrđava. Istoričari su podeljeni u tvrdnjama ko je osnovao sam grad. Veruje se da je Momčilo sa Rodopa, junak i despot starih vremena podigao tvrđavu i grad u XIV veku. Drugi smatraju da je Pirot podigao car Lazar, kao branu na putu osmanskih osvajača i dao ga na čuvanje Stevanu Musiću. Ulazak u tvrđavu nam je prvobitno bio onemogućen zbog ‘’posete strane delegacije’’, ali je naš vešti fotograf (Bojan) uspeo da ovekoveči ovo lepo zdanje.

Kako je noć padala, shvatili smo da je vreme da krenemo ka Beogradu. Ostaje žal što nismo uspeli da više istražimo Staru planinu, ali mi ćemo se vratiti.

Nemamo izgovore, obilazimo Srbiju!

Štreber info:

Stara planina

  • Stara planina je najveća planina u istočnoj Srbiji, visokoplaninski masiv koji se prostire kao prirodna granica prema Bugarskoj. Udaljena je 330 km od Beograda, 70 km od Niša i 50 km od Knjaževca i Pirota. Najviši vrh je Midžor, 2169 m.
  • Ona predstavlja prirodno bogatstvo izvanrednog značaja i zaštićeni je park prirode.
  • Babin zub je jedan od vrhova Stare planine i nalazi se na 1780 m nadmorske visine.

Selo Gostuša

  • Gostuša je selo na Staroj Planini, tridesetak kilometara udaljeno od Pirota. Nalazi se na obalama Zavojskog jezera, na nekadašnjem rimskom putu. Odlikuje ga jedinstvena arhitektura zbog koje ga zovu i Kameno selo.

Zavojsko jezero

  • Zavojsko jezero nalazi se u jugoistočnom delu Srbije, oko 17 km severno od Pirota. Nalazi se na Staroj planini, u delu zvanom Visok, na srednjem delu toka reke Visočice. Sadašnja veštačka brana nalazi se oko 1 km nizvodno od nekadašnjeg sela Zavoj, koje je nastankom jezera potopljeno, i po kome je jezero i dobilo naziv.

Manastir Sukovo

  • Manastir Sukovo se nalazi 18 km istočno od Pirota kod sela Sukova, na desnoj obali reke Jerme.
  • Vek gradnje i ktitor manastira su nepoznati, dok je manastirska crkva posvećena Uspenju Presvete Bogorodice. Današnju manastirsku crkvu podigao je od 1857. do 1859. godine, po predanju, Sali-beg iz Pirota. On je na temeljima veoma stare crkve podigao novu, u znak zahvalnosti za ozdravljenje svog sina Emina,[1] a živopis u njoj je urađen 1869. godine.
  • Dve freske privlače posebnu pažnju, prikaz svetog Hristifora sa oreolom i životinjskom glavom i prikaz Bogorodice sa krilima.

Manastir Poganovo

  • Manastir Poganovo smešten je na levoj obali reke Jerme u blizini sela Poganovo.
  • Osnovao i podigao ga je srpski plemić Konstantin Dejanović Dragaš, sestrić cara Dušana i posvetio ga Sv. Jovanu Bogoslovu.
  • Zbog same lokacije manastira, pristupačnost, sve do 1927. godine, je bila nezamisliva, jer je klanac reke Jerme bio u potpunosti neprohodan.

Momcilov Grad

  • Pirotski ili Momčilov Grad je gradsko utvrđenje kraj Nišave u današnjem Pirotu.
  • Srpsko srednjovekovno utvrđenje je relativno malih dimenzija i sastojalo se od citadele branjene predutvrđenjem. Kasnije mu je, najverovatnije u XVIII veku dograđen slabiji bedem sa puškarnicama na prostoru prema reci.
  • Delovi filma Boj na Kosovu su snimani na tvrđavi u Pirotu, kao i neke scene iz serijala o “Vuku Karadžiću.”

Mapa puta:

0 Comments

Ostavite komentar

Vasa e-mail adresa nece biti objavljena.

error: Content is protected !!